20. 8. 2013.

Nepravda

Nepravda je kad prerano odrasteš, pa si dete a starac. Kad hteo, ne hteo, moraš da paziš na mlađeg od sebe (a ko pazi na tebe?), da u knjižici budu sve petice, da ćutiš kada bi vrištao, da vrištiš kada ti dođe da se sklupčaš i prestaneš da postojiš. Nepravda je kad ne tražiš, iako si zaslužio, jer nema odakle. Nepravda je da budeš dete za primer, ali si u očima onog koji ti je dao život i dalje mali, sitan, bezvredan, ništavan i nikada nećeš biti dovoljno dobar. A ti budi uzor. Budi oslonac. Budi onaj koji vuče, koji ne staje, koji se bori, koji trpi. Moraš, jer nema ko drugi. Neko uvek mora.

Nepravda je kad ti ne daju da imaš ljubimca. Imaju oni svoje razloge, koji ne uzimaju u obzir to što treba da se naučiš odgovornosti, brizi i predanosti. Nema veze što će ti taj ljubimac ulepšati ružnu stvarnost koja ti svakog jutra poželi više sreće drugi put, ne možeš da ga imaš. Nema rasprave. Samo nepravda.

Nepravda je kada se sedamnaest godina uspešno školuješ u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, da bi ti, kao nekada rukavicu, sada u lice bacili surovu istinu koju su kreirali, čiji su nastanak potpomogli i ne čine ništa da je isprave. Ta istina glasi ovako: svakako nećeš raditi u struci, nema razloga da se trudiš da se dodatno školuješ. A i šta će ti to? Žensko si, idi rađaj! Na kraju dana, to je tvoja funkcija - rađaj sinove, peri sudove.

Nepravda je kad, bez obzira na vremenske (ne)prilike, jedan dečak sedi u centru grada i u krilu drži predivne bukete cveća. Đorđe ima najtužnije oči na svetu. On svoje cveće ne nudi nametljivo. On samo nemo sedi i onim divnim, pretužnim očima odsutno posmatra prolaznike. Mnogi ga i ne primete, žureći da stignu na poslove s kojih jedva čekaju da pobegnu. Nepravda je to što reči "bezbrižno detinjstvo" ovom dečaku ništa ne znače, jer on to nije doživeo, nije osetio, nije imao.

Smrt je nepravda. Smrt dece, koja su možda budući Ajnštajni, Tesle, Betoveni, Tolstoji i Marije Kiri, koja se može sprečiti, više je od nepravde. To se rečima ne može opisati. Pitam se hoće li se lica te dece pojaviti kada se filmovi života onih, koji su se drznuli da pogrešnim delanjem ili čak ne preduzimanjem ničega da ih spasu, budu odmotavali u trenutku koji nas sve čeka. Rez.

Nepravda je srce u sportiste koji se bori kao lav za medalju kojom se, kasnije, drugi okite, a da nisu nikako pomogli da ta medalja ponosno zasija na grudima. Tu su da slave, da prisvajaju tuđe uspehe, a kada se prolivaju suze i znoj nema ih nigde. Nepravda je i onda kada ti se medalja ne računa, jer nisi standardni sportista. Poseban si, drugačiji, pa se tvoj uspeh ne važi. 

Nepravda je mnogo toga. Malo je jedan život potrošiti da se sastavi taj spisak. Niko od nas na tom polju nije nevin, samo je pitanje dokle činiti nepravdu i dokle ne činiti ništa protiv nje. 

0 komentara:

Постави коментар