23. 12. 2009.

Vitez... ili ne?

Ne preteruj. Želiš savršenstvo, ali koju si cenu spreman da platiš? Šta ćeš da žrtvuješ da bi ''pobedio'' u igri u kojoj ćeš na kraju jedini gubitnik biti ti?

Možeš da lažeš, da varaš, da se kriješ iza hiljadu ili iza samo jedne maske. A možeš jednostavno da budeš ti. Samo čovek, pun sebi svojstvenih mana. Na kraju dana, kada skineš umorne cipele i streseš prašinu grada sa kaputa, šta ti ostaje? U sobi punoj tišine i mraka, šta vidiš, šta čuješ? Tišina ćuti dok mrak spava. Savršen par. Ili ipak ne?

14. 12. 2009.

Zlatna prašina

''Milane, ti si potpuno poludeo...'' Čujem to svakoga dana. I briga me. Neka sam! Bar sam srećan.

Ti si kriva. Što ne skidam osmeh s lica. Što izgledam nenormalno glupavo dok hodam ulicom zamišljen i shvatim da se smejem sam sa sobom. Što ne postoji osoba kojoj nisam, čak i nesvesno, preneo bar delić sreće koju mi pružaš. Ti si zaslužna za to.

...Već danima hvatam sebe kako grizem usne da ti ne kažem...