Jesen u mome kraju. Sve je kao ranije. Neke laste ponekad znaju tiho da odlete.
3. 12. 2008.
Osmeh za tebe :)
Jesen u mome kraju. Sve je kao ranije. Neke laste ponekad znaju tiho da odlete.
24. 9. 2008.
Maska u svetu pod maskama
San. Još jedan u nizu. Još jedan izdajnik tebe samog. I što baš taj? I što baš sada? Sada, kada hoćeš dalje, iako si svestan da ne možeš. Da nije lako. Ne posle svega.
I to je poraz. Još jedan više razlog da kreneš korakom težim od kamena, hladnijim od mermera. A ne ide. Ne, jer praznim hodom koračaš a stojiš u mestu. Varka. Iluzija. A ti si opsenar. Maska u svetu pod maskama.26. 6. 2008.
Dvostrano ogledalo
Čuješ li? Ne, ne čuješ. Ne možeš čuti muk. Jer nema reči da prekinu tišinu težu od olova. A svi ćute. I niko neće prvi da učini jedan od sto koraka da bi prešao taj bezdan, provaliju nastalu ni iz čega. Iz čega? Dečije gluposti, nezrelosti, brzopletosti, neznanja?...
13. 3. 2008.
Između jastuka i sna
Okrećem se ka zidu. Tako uvek najlakše zaspim. Odatle nema dalje. Tu je kraj. Kraj svim mislima. Svim željama. Svim sećanjima i osećanjima.
7. 2. 2008.
Oluja
Neke stvari nikada ne treba reći. Još više bi bolele. Bolje je zatrpavati ih ćutanjem dok ne prestanu da odzvanjaju u glavi, u duši i u srcu. Vremenom nestaju. Odlaze u zaborav, ostavljajući na duši neizbrisive ožiljke, dokaze da ih je nekada bilo. Uništavaju te iznutra, dok ti ne uzmu i zadnju kap osećanja. Onda otupiš i tada nestaju. Njih ne želiš da se sećaš nikada. Zato se boje u crno.
Пријавите се на:
Постови (Atom)